Maja Marijić - DIT Hipnoterapija

HOĆU LI BITI BEZ SVIJESTI?

To je pitanje koje čujem prije gotovo svake prve seanse.
I potpuno razumijem odakle dolazi. 😊

Filmovi su nam mnogo p**a pokazali kako hipnoza čini ljude nesvjesnima i bespomoćnima.
Stvarnost je puno drugačija. U hipnozi si budan, čuješ svaku riječ, znaš gdje si i nakon seanse se sjećaš svega. Samo si konačno dovoljno opušten reći ono čega vjerojatno nisi svjestan u normalnom, svakodnevnom razgovoru.

Hipnoterapija je zapravo kao razgovor sa jako dobrim prijateljem.

Kroz stanje slično hipnozi prolaziš zapravo svakog dana, kada se zadubiš u knjigu, kada voziš već poznatim putem pa se kasnije pitaš kako si uopće znao doći doma bez razmišljanja.

Ako razmišljaš i seansi i želiš prvo porazgovarati, javi se u DM ili me kontaktiraj preko weba. 🦋

O ISCJELJENJU

Osoba koja izgleda snažno ne mora nužno biti dobro - često je ta snaga samo naučena maska, naučeni način da bi se preživio dan, dok iza te maske stoji netko tko odavno čeka da ga netko konačno pita kako je i da pričeka odgovor.
Osoba ne mora biti na dnu da bi zaslužila tu pažnju. Ne treba joj kriza da bi joj pomoć bila dopuštena.

Postoje verzije sebe koje treba oplakati prije nego ih se pusti - onu koja je šutjela da ne bi smetala, onu koja je popuštala da ne bi ostala sama, onu koja je vjerovala da ljubav za nju nije moguća. To žalovanje nije slabost, nego uvjet za ono što dolazi poslije. A ono što dolazi poslije zna u početku djelovati čudnije nego kaos iz kojeg se izlazi, jer poznato, čak i kad boli, često se čini sigurnijim od nepoznatog koje ne boli.

Zato se toliko ljudi vraća starim navikama i to ne iz slabosti, nego iz straha od tišine koju nikad nisu upoznali.

Nije svaki kraj gubitak - neki završeci su nastali onog prvog p**a kada je netko sebe stavio na prvo mjesto, prvog p**a kada je prepoznao granicu i imao hrabrosti da je zadrži.

Ne moraš se stalno popravljati da bi počeo živjeti - ne postoji verzija tebe koja je dovoljno “dobra” pa da bi tek onda bila spremna zaslužiti lakoću. Ta lakoća se ne čeka, ona se gradi, sloj po sloj, onoga trena kada se odluči da je dosta preživljavanja.

🌿 Duboka integrativna terapija ne traži da se dotakne dno, ne traži spremnu, popravljenu ili dovoljno sigurnu osobu koja će znati što reći. Traži i vidi onu osobu koja je oduvijek bila i koja je sada, bez prepostavki i bez osuđivanja.

Strah nas je izgubiti ono
što smo mislimo da je naše.
A zapravo, život donosi i odnosi sve u trenutku kada je za nešto došlo 'vrijeme da ode. Kada izgleda kao nikada neće biti bolje ili lakše i kada nemamo nikoga osim samih sebe tko nas može razumjeti.

U tom periodu života, naša Duša ima priliku pokazati nam poveznicu sa božanskim, sa onim nečujnim, sa onim što nikada ne jenjava, nikada ne prestaje i nikada ne odlazi od nas. U tom periodu života zapravo steknemo najveću snagu.

Nismo sami. Nikada. Sunce ne bira koga će obasjati, ono obasjava sve.
Ono što ostaje kad nikoga oko nas nema, naš je najveći poklon života.

O UNUTARNJOJ SNAZI

Jedan čovjek je godinama pokušavao spasiti svoj vrt od suše. Donosio je vodu u kantama, gradio ograde da zaštiti biljke od sunca, i neprestano analizirao zemlju. Bio je umoran. Činilo mu se da, koliko god truda uložio, sve oko njega i dalje vene.

Na rubu vrta stajao je stari, golemi hrast. Preživio je stotine suša, oluja i zima. Čovjek je jednom sjeo u njegov hlad, potpuno iscrpljen, naslonio leđa na hrapavu koru i glasno uzdahnuo: „Kako ti uspijeva? Kako si uvijek tako zelen i miran, dok ja ovoliko krvarim da spasim malo trave?“

Hrast, naravno, nije progovorio riječima. Ali vjetar je zašumio kroz njegovo lišće, i čovjek je u tom trenutku osjetio duboki mir. Zatvorio je oči.

U tom trenutku tišine, umjesto da gleda u povšinu i suho blato, čovjek je počeo zamišljati što se događa ispod zemlje. Zamislio je korijenje hrasta. Ono nije tražilo vodu na površini. Ono je išlo duboko, metrima ispod zemlje, kroz mrak i stijene, sve dok ne bi dotaknulo skrivene, podzemne tokove čiste, žive vode.

Hrast nije kontrolirao vrijeme. Nije molio nebo za kišu. On je jednostavno vjerovao svom korijenju da zna put do izvora koji nikada ne presušuje.

Čovjek je otvorio oči. Shvatio je da je izvor sve vrijeme bio tu, ispod njegovih nogu. Sve što je trebao učiniti bilo je prestati panično zalijevati površinu i dopustiti sebi da pusti korijenje dublje.

Ponekad u životu trošimo previše energije pokušavajući svjesno "popraviti" i kontrolirati sve oko sebe. Analiziramo, brinemo se i umaramo, zaboravljajući da najvažniji resursi za naš rast ne dolaze izvana.

Tvoja podsvijest je poput korijenja tog starog hrasta. Ona točno zna gdje se nalaze tvoja unutarnja snaga, mir i rješenja, čak i kada ti se na površini čini da nema izlaza.

Hipnoterapija je upravo to, proces u kojem utišavamo buku na površini kako bismo dopustili tvom korijenju da ponovno pronađe svoj skriveni izvor.

✨ Spremni ste se prepustiti svom unutarnjem vodstvu? Javite mi se za konzultacije ✨

Znate onaj osjećaj kao da ste sve probali?
Knjige. Sesije sa raznim terapeutima. Savjeti drugih, bližnjih. Sati vježbanja i samokritike. I svaki put kad krenete, nešto se malo pomakne. Ali se onda nekako brzo vrati na staro.
Isti strah. Ista blokada. Ista priča u glavi.
I počnete se pitati je li to jednostavno dio mene?

Nije.
To je samo znak da korijen problema nije tamo gdje smo ga navikli tražiti.
Jer nas nitko nije učio da se odgovori nalaze u nama.
Ne trebate imati problem koji znate analizirati u detalje, ne trebate kopati po sebi, lutati i gubiti vrijeme.

Trebate imati nekoga tko će vas voditi i dati vam prostora.
Odgovori će tada doći sami.

Ako se prepoznaješ u nečemu od ovoga — javi mi se. Tu sam 🍀