Kavica s bakom

Čarobna juhica 🫕
Danas sam unuci i unuku poslužila svoju čarobnu juhicu.
Uz nju ide i obiteljska tajna koju čuvam samo za njih .
Svaki p**a kad im donesem toplu juhicu , moji unuci znaju da s njom stižu i posebne moći. U njoj je tajni sastojak koji je meni dala moja baka i koji ću ja predati njihovoj mami kad postane baka .
Kao i svaka čarolija tako i moja juhica ima moći koje se prenose samo na unuke . Nitko drugi ih ne može primiti .

🛡️ Prva moć je “ Moć nevidljivog štita”
Kad pojedeš prvu žlicu , oko tebe se stvori nevidljivi štit koji te štiti od svega ružnog što ti netko kaže . Svaka takva riječ se odbije od štita i vraća odakle je došla .
Ti ostaješ unutra takav kakav jesi : ljubazan, pametan ,drag i uvijek spreman pomoći.

🦁 Druga moć je “Moć resetiranja ”
Druga žlica ti “resetira” tvoje misli ,obriše sram i strah. Postaješ hrabar i ponosan . Ta ti moć pomaže da uvijek stojiš uspravno ispred mame i tate , a ne da se skrivaš iza njih.

💡Treća moć je “ Moć pametne iskre “
Treća žlica je najbrža - ona putuje ravno do tvog mozga i tamo zapali jednu malu iskru. Ta iskra je kao najmoderniji “softver” koji ti pomaže da pronađeš odgovore na sva pitanja. Tada više nema toga što ne možeš naučiti ili napraviti !

Čudo se događa odmah . Čim isprazne tanjure , oči im zasjaje , leđa se isprave i govore glasnije .
Znaju da je bakina čarobna juhica uvijek spremna - samo za njih ❤️

Kavica s bakom ☕️
Kavica s bakom nije bila planirana.
Ona se jednostavno dogodila. Iz jednog dječjeg “Baka , ja ću ti skuhati kavu “. Unuci dobiju toplu čokoladu, a ja privilegiju da mi ponosan desetogodišnjak, zaljubljen u tehnologiju, s ozbiljnošću velikog bariste kuha kavu i uživa u svakom gumbu i zvuku aparata.

S druge strane , moja predivna sedmogodišnja unuka prava je razigrana duša koja život doživljava kroz pokret. Kod nje glazba nikad ne prestaje - čak i kad sjedimo i pričamo , njezine nožice ispod stola neumorno izvode svoju malu koreografiju.

Uz našu kavicu pričamo o njihovim malim velikim brigama, radostima, pobjedama i razočaranjima. A ja im zauzvrat donesem priču. Nekad iz svog života, nekad iz nekih davnih vremena, nekad s interneta, a nekad iz mašte. Malo stvarnosti, malo mudrosti, malo mistike – taman toliko da život ne bude ni pretežak ni dosadan.

Sjećam se kako je mene moja baka nježno učila životu . Kroz priče koje i danas pamtim. One su bile drugačije od svih ispričanih u školi ili od roditelja . Priče koje se prenose srcem, a ne riječima.

To su priče koje se ne zaboravljaju . Njih su slušala moja djeca , a danas ih prenosim svojim unucima . Možda će ih i oni pričati …. iste ili malo promijenjenje …

Ali u njima će uvijek živjeti naši geni , naše misli i vječna razigranost u srcima koju već pokoljenjima nosimo u obitelji .
U njima je naše vrijeme i naša duša .

Čuvamo ih kao najveću dragocjenost.