Zdravlje iz Božije bašte

Punih pet godina veliki dio mog vremena odlazi na proučavanje i sakupljanje ljekovitih biljka u prirodi, čitanju knjiga koje govore o čudesnim i onim na oko običnim,a ipak čudesnim biljkama, bilježenje sopstvenih iskustava u liječenju i na kraju, po cijenu da zvučim ekscentrično i udareno, osluškivanja šta biljke imaju da
mi kažu. Već nakon dvije ili tri godine od početka bavljenja fitoterapijom veoma često postavljaju mi pitanja: Kako to da si počeo da se interesuješ baš za liječenje biljem? Da li je to porodična tradicija? Za svaku biljku znaš i latinski naziv? Zašto nisi studirao medicinu ili farmaciju (studirao sam mašinstvo)? Ova pitanja koja se, moram priznati logično nameću nervirala su me iz dva razloga:
1) postavljena su mi bezbroj p**a
2) odgovori nisu nimalo jednostavani, intimni su i komplikovani taman toliko da ponekad ni sam nisam siguran da li su tačni
Danas kada razmišljam o pomenutim pitanjima nameću se sljedeće činjenice:
Dok većina djece obožava kućne ljubimce, ja sam uvijek bio fasciniran biljkama i volio vrijeme da provodim u šumi. Na nesreću moj rahmprirodeetli otac Nazif ,1971 g. doživio treći srćani udar ,a na moju sreću terapija je bila što više šetnje kroz prirodu, a da ne bih bio sam mene je kao malog dječaka vodio sa sobom.Tako da sam svoje prve spoznaje o čudesnim tajnama prirode saznao baš od njega. Uvijek sam znao gde ima šumskih jagoda, na kojoj strani treba tražiti gljive i vrlo brzo sam naučio da sakupljam bilje koje smo uvijek imali u kući: divlju nanu, majčinu dušicu, kantarion, hajdučicu,....
Pored prirode, uvijek sam volio da čitam. Posebno me privlačila teška debela knjiga doktora Jovan Tucakova "Lječenje biljem»" ,a pored nje tu je bila i knjiga Marije Treben "Zdravlje iz Božije apoteke". Ove knjige toplo preporučujem svima koje ova materija zanima iz nekolko razloga:napisane su fantastičnim, slikovitim i nepretenciozno jasnim stilom kakvim pišu samo vrhunski intelektualci. Način pisanja odiše ljubavlju prema biljkama i narodnoj tradiciji koja sve češće postaje predmet ismivanja i nešto čega se stidimo kao nazadnog. I na kraju ove knjige obiluju tačnim i veoma preciznim informacijama i uputstvima namenjenim baš onima koji o biljkama ne znaju ništa ili skoro ništa. Međutim moj život vjerovatno ne bi nikada krenuo u ovom pravcu da se sve ovo nije dešavalo poslije teških dešavanja u devedesetim godinama u BiH. Na konačni ishod jako je uticala moja osobina da iz najtežih i najstrašnijih situacija umijem da izvučem najbolje. U pitanju je vještina koju smo, doduše nevoljno, ali veoma uspiješno, savladali tih godina. Vještina da nađemo malu pukotinu u vremenu i prostoru u koju ćemo se sakriti i u kojoj ćemo moći na miru da se pravimo da je sve u redu. Veoma dragocijena vrsta svakodnevne kreativnosti. I tako jednog dana, odlučim da napunim korpu buketićima osušenih trava, raširio stoljnjak na pijaci u Visokom i poredao svoje biljčice. Ljudi su se odmah zainteresovali. Kao svaki dobar đak naučio sam priču o taninima, eteričnim uljima, saponinima, heterozidima i njihovom djelovanju. Oko mene se već stvorio krug zainteresovanih koji su počeli da postavljaju pitanja: Koliko dugo smijem da pijem čaj od majčine dušice? Mogu li zovu da miješam sa žalfijom? Kako se pravi kantarionovo ulje? Na sva pitanja sam detaljno odgovorao. Kada sam završio svoje iscrpno izlaganje ljudi su počeli kupovati moje biljke. Tako je počelo moje druženje sa ljekovitim biljkama. Za ovih pet godina naučio sam mnogo o tome kako biljke djeluju na nas, kako i kada ih treba sakupljati i upotrebljavati. Takođe naučio sam da je pristup najvažniji. Ne liječi se bolest već čovjek. Jedna biljka ne deluje isto na dvoje ljudi. Djelovanje jedne možete pojačati ili ublažiti drugom biljkom. Ubijeđen sam da su biljke u stanju da osjete mnogo više nego što se obično pretpostavlja. Zato se svakoj biljčici koju uberem u mislima iskreno izvinim. Možda zvuči pomalo blesavo i da, znam da nema čvrstih naučnih dokaza da smo u stanju da mentalno komuniciramo sa biljkama, ali ipak to radim i iskreno vjerujem da te biljke drugačije dijeluju od onih koje kupim u biljnim apotekama. Za ovih pet godina bavljenja biljkama nekoliko p**a pomislio sam da o njima znam mnogo. Ubrzo bi se predamnom ukazala čitava nova dimenzija o kojoj nisam znao ništa. Počeo sam od klasičnog travarstva, pa sam naučio puno o aromaterapiji, esencijalim uljima i njihovom djelovanju na zdravlje i raspoloženje. Na svom putu upoznao sam i veoma zanimljive ljude koji se bave medicinom, homeopatijom, masažom. Od nekih sam naučio kako o životu treba razmišljati i postupati, a bilo je i onih od kojih sam video kako nikako ne treba. Mnogima su pomogli čajevi, melemi i tinkture koje sam za njih pravio. Komunicirajući sa njima shvatio sam da postoje ljudi koji nisu prijemčivi za lečenje biljem. Oni nisu uporni, nemaju vremena da kuhaju čajeve i piju kapi, teško im je da shvate da čir na želucu neće nestati nakon dve šolje čaja, da se nezdrave navike moraju mijenjati, a uvoditi nove, zdravije, koje ponekad teško padnu. Za takve ljude bolje je da ne pokušavaju sa ljekovitim biljem jer će se verovatno razočarati. Veoma često ljudi su mi značajnim glasom govorili: «Nema te bolesti koja se ne može izlečiti biljem». Ne slažem se sa tim. Kad vam pukne slijepo crevo brzo zovite hitnu pomoć i idite kod hirurga. Generalno biljke su mnogo efikasnije u liječenju hroničnih dugotrajnih bolesti, obično proisteklih iz nezdravog savremenog načina života. Za akutna stanja bolje je odmah se obratiti ljekaru. Takođe veoma često na televiziji, u novinama ili u knjigma nailazimo na savjet: «Pre upotrebe ove biljke posavetujete se sa ljekarom». Nažalost ja ne poznajem mnogo ljekara koji bi bio u stanju da pacijentu odgovori da li je bezbijedno upotrebljavati ekstrakt crvene dijeteline ili ruse ili da li trudnica smije da pije čaj od ruzmarina ili žalfije. U takvim slučajevima ljekari obično savjetuju da ne upotrebljavate biljne ljekove, ne zato što su opasni ili štetni, već zato što o njihovom djelovanju ne znaju ništa. Naravno to nikako nije njihova krivica jer kroz svoje školovanje oni se nisu bavili ovakvim pitanjima. Jedva čekam dan kada će vam ljekar koga ste izabrali u svom domu zdravlja obasniti da ne treba da koristite lucerku ako imate genetsku predispoziciju ka lupusu ili drugim autoimunim bolestima. Ipak bilo bi nepravedno ne pomenuti i one ljekare koji o biljkama znaju puno i sa blagonaklonošću gledaju na liječenje biljem. Ima ih sve više. Veoma često u dnevnim novinama čitamo ispovijesti prevarenih ljudi koji su ogromne svote novca ostavili prevarantima, nadrilekarima. Kako znati da je neko prevarant? Evo nekoliko savjeta: dugo i podrobno razgovarajte sa osobom od koje kupujete čajeve i druge biljne ljekove, slušajte svoju intuiciju. Ako vam se učini da je to pravi zanalac pitajte za cijenu. Ako je cifra velika budite uvjereni da je u pitanju šarlatan i lovac na zaradu. Budite obazrivi i prema onima koji obećavaju mnogo. Naravno, kada će se pojaviti prvi rezulatati zavisi od čovjeka do čovjeka, ali uvijek je potrebno vrijeme, dakle munjeviti rezultati ne postoje (iako ima biljaka koje deluju gotovo trenutno one su uglavnom jakog fiziološkog dejstva, dakle otrovne su i ne preporučujem ih). Takođe pravi travari prave čajeve koji su namenjini baš vama, oni obično nemaju već spremne mješavine koje daju svima. Naravno, zna se koje biljke dolaze u obzir kada imate kandidu, ali za koje ćete se odlučiti u konkretnom slučaju zavisi od mnogo faktora. Ima i onih koji svoje biljne preparate reklamiraju otprilike ovako: «Čudesna mješavina od čak dvadeset biljka iz dubine amazonskih prašuma». U biljnim mješavinama koristite najviše pet-šest biljka. Veći broj biljaka u mješavini obično se ne preporučuje. Uvjeren sam da je uvijek bolje upotrebljavati biljke koje rastu u vašem klimatskom području. Nema potrebe ići hiljadama kilometara u potragu za čudotvornim lijekom, on vjerovatno raste u vašem dvorištu. Mnogi se plaše da li su biljke koje upotrebljavaju bezbjedne. Veliki alhemičar, hemičar, pjesnik, filozof, ljekar i avanturista Paracelzijus rekao je «Sve je otrov i ništa nije otrov». Dakle u pravoj dozi biljni ljekovi su uglavnom veoma bezbjedni. Ipak mnoge biljke koje svakodnevno upotrebljavamo mogu biti štetne. Dugo upotrebljavan čaj od peršuna može oštetiti jetru. Žalfiju, pelin, ruzmarin i cikoriju ne smiju upotrebljavati trudnice. Kleka može biti opasna za ljude sa oštećenim bubrezima. Međutim treba biti pošten i priznati da je ispravno liječenje biljem prilično bezbijedno. Mnogi ljudi traže od travara ljekove za najteže bolesti kao što je kancer. U slučaju ove bolesti svima savjetujem da što prije posjete ljekara i što pažljivije slušaju i poštuju njihove savjete. Biljke mogu biti saveznici, naročito da lakše prebrodite nezgodne sporedne efekte zračenja ili hemoterapije. Postoje i čajevi koji djeluju veoma slično citostaticima. Međutim njihova upotreba dok ste pod hemoterapijom je potpuno pogrešna jer biljke djeluju kao i ljekovi, pa samim tim se i doza lijeka pogrešno propisuje. Međutim ako imate predispozicije ka kanceru obavezno već danas počnite da pijete čajeve preventivno, to je jednostavan i dobar način da zdravlje sačuvate. Neću otkriti toplu vodu ako još jednom ponovim da je bolje spriječiti nego liječiti. Bilo bi mi veoma drago ako bi se za koju godinu povećao broj ljudi koji iz zagušljivih gradova odlaze u prirodu i sakupljaju biljke koje će im biti od pomoći u zimskim mijesecima. Boravak u šumi, proplancima i livadama koristan je sam po sebi, djeluje opuštajuće, popravlja krvnu sliku i poboljšava kondiciju, a njuejdžeri bi na sve to dodali da okruženi drvećem, potocima i travom stupamo u kontakt sa bazičnom energijom naše planete, ali i sa svojom bazičnom energijom skoncentrisanoj u krunskoj čakri. Pokretanje ove fb stranice je logičan korak naprijed. Volio bih da mi pišete svi vi koji želite samnom da podijelite svoje iskustvo o ljekovitim moćima bilja. Ako imate neko pitanje ili nedoumicu biće mi drago da vam odgovorim i pomognem, besplatno. Takođe može se za vas napraviti čajna mešavina, biljne kapi ili melem prilagođen baš vama. Pišite mi na fb profil " Zdravlje iz Božije bašte"
Hazim Okanović