Vilinski potok

Vrijeme je za preventivu i to posebno najmlađih. Iako ljeto još nesmiljeno grije, a o vrtiću i školi se razmišlja kroz kupovinu nove odjeće, knjiga i pribora, treba pripremiti i imunitet. Jer kad djeca uđu u kolektiv krenu razni oblici prehlada i virusa zbog kojih su više doma nego u vrtiću ili školi.

Sada je idealno vrujeme za primjenu fitoterapijske imuno tinkture za djecu "Potočić" koja pomaže da pripremimo organizam kako bi izbjegli posljedice, a ako one i nastupe, mogu biti efikasno ublažene.

Ključna biljka u Potočiću je purpurna ehinacea. Uzgajam je u svom dvorištu. Raskošnih cvjetova, visoka, velikih zelenih listova, voli da je na oku, da je se pogleda u prolazu i divi njenoj raskoši. No, njena moć je zapravo u korijenu purpurno krem boje koji sadrži kemijski spoj ehinacein koji kontrolira razmnožavanje mikroba u stanicama tako da se virusi i bakterije ne mogu 'nakačiti'. Za efikasnost ehinacee važni su i alkilamidi, aktivne tvari imunomodulatori koji brzo hlape i oksidiraju pa se ehinacea treba koristiti svježa u pripremi. A tu su i antioksidativni fenoli. Stoga pomaže kod prehlade, infekcija respiratornog sustava - naročito gornjih dišnih puteva (respiratorni sincicijski virus RSV), gripe, alergija, herpesa i upale mokraćnog mjehura.

Tinkturu mogu koristiti djeca od 2. do 15. godine starosti za preventivu, kod prvih simptoma gripe, respiratornih, virusnih i bakterijskih tegoba. Koristi se najduže do 2 mjeseca u kontinuitetu jer je glavna biljka ehinacea namijenjena kratkoj i intenzivnoj terapiji.
Potočić se sastoji od glicerola u kojem su iscrpine:
🌸 korijen purpurne ehinacee (imunostimulator, antibakterijski i antovirusni)
⚘️ divlji šipak (bogat C vitaminom)
🌿 trputac (pomaže iskašljavanju)
🍃 majčina dušica i bazga (ublažuju upale dišnog sustava te daju slatkoću okusa)

Ehinacea štiti organizam kao što se jež štiti svojim bodljama. Biljka je dobila ime po grč. riječi echinos - jež, jer glavica cvijeta kad ocvate oštrih je smeđih bodlji i izgleda kao ježić!

biljniproizvod

I što sad učiniti? Kako djelovati? Pita se većina sad kad je došlo do vlastitog dvorišta, bunara, plaže...I ovo je previše, ali može puno gore. Godinama je ta većina, taj mainstream kojim se s lakoćom manipulira, zatvarala oči, uši i noseve.

Deset godina živim u jednom od najzelenijih i vodom najbogatijih područja ovog komadića jedine nam planete kojeg mnogi nezahvalni zovu lijepa naša.
Flaširanu običnu vodu ne kupujem (osim ako nije nužda na putu, a više nemam svoju) jer pijem doma istu tu Janu, ali s njenog izvora, tu preko brda. Voda mi u kuću dolazi s Plešivice. Zvuči rajski, zar ne? No, odnos Jaskanaca, privatno i institucionalno je kriminalan prema raju koji nam je dan. Sve formalno kao štima, ali o stvarnosti se šuti jer zna se ko je kome familija, k*m, pa "ne bi se šteli mešati" i tak... Mogla bi navesti desetke primjera zagađivanja i uništavanja prirode u svom okružju, rovanja motorima i quadovima po šumama, ostataka plastične signalizacije nakon trail utrka, ali evo jednog, mog osobno izvedenog odgovora na početku postavljenog pitanja.

Bilo je to prije dvije godine. Nisam pisala, objavljivala, snebivala se po internetima, ali bila sam u šoku. Na donjem dijelu potoka koji redovito obilazim, postoji otočić sa zelenom oazom na kojem su bila četiri vitka višemetarska stabla, par grmića raskošne kozje brade (šumske suručke - Aruncus dioicus) punih vilin konjica i mala livada medvjeđeg luka i ciklama. Idila u svako godišnje doba, hladovina, zvuk obližnjeg slapa i klokot potoka.

Nije me bilo par dana i onda - malo je reći - strava. Otočić potpuno raskrčen, sve posiječeno kao i bliži okoliš, a na otočiću napravljena nastamba na kat od posječenih stabala, zakucanih čavlima i vezana debelim špagama. Izgrađena tri mostića s praktičnim rukohvatima, skrenut tok potoka na više mjesta, izdubljene stepenice na uzvisinama koje jedva drži ogromno korijenje stabala. A kraj nastambe ugašena logorska vatra sa pripremljenim cjepanicama za novu, usred šume ispod višemetarskih gustih bukvi i hrastova. U nastambi hrpa plastike od ćevapa i sokova u kašeticama za potpalu, a ispod jednog mostića ostavljena sjekira, valjda za daljnje radove. Još se tresem od prizora.

Sve snimam. Zovem policiju, kažu provjerit ćemo, ali ne možemo dežurati jer nas je malo, a i nemamo dokaza tko je to učinio.
Provjeravam sama. Čestica je državno vlasništvo, par metara dalje nalazi se kontejnerska stanica HEP-a, a sve skupa spada pod PP Žumberak - Samoborsko gorje. Zovem upravu, dobijem rendžera, čovjek kaže pogledat će. Zovem za dva tri dana, kaže obišli smo, zapisali, radi se o devastaciji, hvala što ste javili. Isti dan zovem DVD iz tog naselja, na tri službena broja nitko se ne javlja. Glupo mi zvati 193, previsoka istanca, da ne uznemiravam jer nije hitno. Javljam opet policiji da ih oni zovu jer postoji opasnost od novog roštiljanja usred šume. Kažu budemo. Nakon dva tjedna vraćam se i zatičem potpuno isto stanje. Imala sam iluziju da će barem park nešto učiniti, no onda sam uzela sjekiru koja je još uvijek bila ispod mostića. Svu nemoć i ljutnju ispucala sam u rušenje nastambe dok nije postala neupotrebljiva, pokupila sam smeće i cjepanice te zatrpala zgarište. Sjekiru rastavila i bacila u otpad.

Više nije stvar buđenja. Prekasno je. Sistem se mora urušiti. Ne resetirati jer temelja nema, bolesni su. Izgradnja novih temelja trajat će dugo. Bit će bolnije nego što sada vidimo. Malo ljudi spremno je na borbu, onu učinkovitu.

Kad u kolovozu predveče idem s plaže obavezno je branje komorača. Iako ga ima već krajem srpnja, ovih dana taman je potpuno procvao i dovoljno suh. Divovski, slatko mirisno opojan creski komorač je uvijek tu kad zatreba, a iako ne volim velike vrućine i jako sunce (što mi se i vidi na faci 😀) s guštom ga berem.
Probavne tegobe, nadutost, grčevi u crijevima nisu ugodni, ali već sam miris komorača nas smiri. Kod npr. nervoze želuca (sve ono što smo progutali a nismo izrekli), velikog stresa i treme, čaj od komorača izvrstan je u kombinaciji sa čajem ili tinkturom matičnjaka. Često mi je zamijena za kamilicu jer imaju blago sedativno djelovanje pa ga preporučujem i za menstrualne bolove. Eterično ulje komorača koristim i u kremama za dermalno ublažavanje bolova i grčeva.

Na godišnjem zastani i otkrij nešto novo. Ako si u prolazu kraj Jastrebarskog svrati u Biljoteku Vilinskog potoka na osvježenje, degustaciju i savjete o ljekovitom bilju i biljnim pripravcima. Razgledaš mini izložbu, uloviš i 30% popusta na knjige Vilinskog potoka, a na kraju te povedem na rashlađivanje na Vilinski potok.
Ne šumi samo more, ponekad poslušaj što ti želi reći i šum potoka.

✅️ Najave dolaska: dm / inbox ✅️

Vjerojatno ste vidjeli viralni trend torbe za anksioznost s predmetima za smirenje živaca u stresnim situacijama. Odjednom svi pokazuju sadržaje svojih torbi za "prvu psiho pomoć".

Tako mentalno zdravlje - anksioznost, depresija, neurodivergencija, panika, izgaranje, postaju banalizirani trendovski sadržaj. Psiholozi su ovom trendu dali naziv estetika krhkosti.

Činjenica je da sve više ljudi ima problema s mentalnim zdravljem i da se npr. anksioznost pretvara u normalnu pojavu iako je psihička tegoba, simptom. A s druge strane pokušava se tu nelagodu učiniti trendom, nečim "poželjnim".

Problemi s mentalnim zdravljem zahtjevaju odgovarajuće terapije kako bi se riješile tegobe, a ne trendovske banalnosti koje kod osoba koje imaju tegobe, mogu stvoriti nepovjerenje, izoliranost i ne traženje pomoći profesionalnih terapeuta.

Pod krinkom "osvještavanja" problema on se banalizira i svodi na klikove. Zato razmislite kad dijelite sadržaje. Potrebno nam je više istinske pažnje i obzira, manje pritiska prema sebi i drugima, usporavanje ritma. Pogotovo ljeti kada nam je nužan odmor, a element vatre sa svojom eksplozivnom energijom je na vrhuncu.

A na izbor imamo mnogobrojne biljne pripravke s gospinom travom, nevenom, matičnjakom, kamilicom, mentom... Ako ne čuješ sama sebe, negdje si izgubila dodir sa svojom nutrinom - daj priliku bilju da te vrati k sebi.

Kako se nositi s navedenim tegobama uz pomoć profesionalne fitoaromaterapije možeš se konzultirati u dm ili inbox.