Silvija Aloe Vera ljepota

„Eagle se ne događa…“

Kad su me pitali o čemu želim pričati na Success Dayu, nisam dugo razmišljala.

Jer rezultat koji ljudi na kraju vide gotovo nikad nije ono što se stvarno događalo putem.
Ne vide dane kad ti ne ide.
Ne vide razgovore koji završe s „ne“.
Ne vide mjesece kad radiš, a čini ti se da stojiš na mjestu.
Ne vide koliko p**a moraš ponovno pronaći razlog zbog kojeg si uopće krenula.
Vide titulu. Vide pozornicu. Vide rezultat.

A ja 17.10. u Opatiji želim pričati baš o onome između početka i rezultata.
Jer Eagle se ne događa slučajno.
I definitivno se ne događa preko noći 👠❤️

Vidimo se na Success Day
✨

Kad smo prestale imati vremena jedne za druge?

Ne znam kad se točno dogodi.

Negdje između posla, djece, kuće, računa, obaveza i onog vječnog „samo da još ovo riješim“, kava s dragim ljudima postane nešto što stalno odgađamo.

Čujemo se porukama.
Lajkamo si fotografije.
Kažemo: „Moramo se vidjeti.“
I onda prođu tjedni. Nekad i mjeseci.

A zapravo nam često ne fali još jedan slobodan sat u danu.

Fale nam ljudi.

Fali nam sjesti za stol bez žurbe. Smijati se glupostima. Pričati o ozbiljnim stvarima. Čuti tuđe iskustvo. Reći naglas nešto što već danima vrtimo po svojoj glavi.

Što sam starija, sve više shvaćam koliko je važno imati oko sebe žene s kojima ne moraš ništa dokazivati. One s kojima možeš biti i jaka i umorna, i ozbiljna i totalno blesava. 😂

Jer možemo mi sve same.

Ali baš i ne moramo sve same. ❤️

I možda je ponekad jedna obična kava puno važnija nego što mislimo. ☕

Možda nije sve što vidiš ono pravo…

Lako je pogledati nekoga i pomisliti da znaš njegovu priču.

Osmijeh ne znači da nikad nije bilo teško.
Mir ne znači da nije bilo kaosa.
Hrabrost ne znači da nije bilo straha.

I ono što danas izgleda kao dobra odluka možda je nastalo nakon sto pogrešnih.

Jer svi pokazujemo samo dijelove sebe.

Ono što vidiš može biti potpuno stvarno.
Samo možda nije cijela priča.❤️

Ovih dana imam samo jednu misao u glavi kako bi bilo dobro da i ona ima tipku „isključi sve“😂💙

Jer čim jednu stvar riješim, pojave se još tri🤦‍♀️
Napravim plan, život kaže: čekaj malo, imam ja bolju ideju. 🤣
I tako balansiram između svega što moram, svega što želim i svega što se jednostavno događa bez da me itko išta pitao.

Ali dobro…

malo raščupana od života, ali funkcionalna. 🤣❤️

Nije za svakoga. I ne treba biti. 👠

Negdje između plana i trenutka 🩷

Neka putovanja završe kad se vratiš kući. A neka tek tada počnu 🤎

Nekoliko dana, puno kilometara, smijeha, razgovora, dobre hrane i nekih novih početaka.
Srbija ovaj put nije bila samo još jedno mjesto na koje smo otišle.
Imala je malo drugačiji razlog, malo više emocija i osjećaj da se neke stvari polako slažu baš tamo gdje trebaju.

A nas dvije? Kao i uvijek. Malo planiramo, malo improviziramo i usput stvaramo uspomene. ❤️

Vratile smo se kući, ali imam osjećaj da je ovo tek početak jednog novog poglavlja. 🇭🇷❤️🇷🇸

.

S 20 sam mislila da odrasle žene imaju sve pod kontrolom.
S 46 mogu službeno potvrditi da je to bila prevara. 😂

Nemam sve pod kontrolom.
Nekad ručam u 4.
Otvorim poruku, odgovorim u glavi i tek kasnije shvatim da odgovor nikad nisam poslala.
Uđem u dućan po jednu stvar i vratim se sa sedam bez te jedne 🤦‍♀️
Imam pun ormar, a redovno „nemam šta obuć“.
Napravim plan za cijeli dan, a onda mi život do 10 ujutro objasni da ima svoj. 😂
I još uvijek nazovem mamu kad ne znam šta ću❤️

Ali nešto sam putem ipak naučila:
ne moraš imati sve posloženo da bi ti život bio dobar.
Šteta samo što mi to nitko nije rekao s 20 😂

Ponekad ti život promijeni smjer preko ljudi koje najviše voliš ❤️

Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da će se jedan dio mog života početi seliti prema Srbiji, vjerojatno bih ga pitala je li normalan 😂

Ja, Splićanka. Dalmatinka. More, Split, moj poznati teren, moj život.

A onda djeca odrastu. Počnu birati svoje puteve, donositi svoje odluke i sanjati neke svoje snove.
I dok misliš da samo stojiš uz njih dok grade svoj život, dogodi se nešto zanimljivo počne se mijenjati i tvoj.

Za nekoliko dana Lana i ja krećemo prema Novom Sadu.
Ona zbog svog novog poglavlja.
A ja… još zapravo ne znam zbog čega sve. 😎
Znam samo da posljednjih godina sve manje vjerujem da nam ljudi, mjesta i okolnosti slučajno ulaze u život.

I imam neki osjećaj da ovo neće biti samo jedno putovanje od Splita do Novog Sada.
Neke ceste odvedu te puno dalje od mjesta koje piše na navigaciji ❤️

Čudna stvar s dobrim životom rijetko izgleda onako kako si ga zamišljala.

Mislila sam da ću do nekih godina imati precizan plan.
Ono… znaš gdje ideš, što radiš i što slijedi nakon toga.
Sve fino posloženo 😂

A moj život očito nije dobio taj dopis.
Kod mene se planovi mijenjaju.
Ljudi dolaze i odlaze.
Neke stvari krenu baš kad sam ih skoro prekrižila.
Neke za koje sam bila uvjerena da su „to“ jednostavno nestanu.

I između svega toga dogodi se običan dan.
Hodaš nekim gradom.
Staneš uz zid jer je svjetlo dobro.
Netko kaže: „Stani da te slikam.“
I tek poslije, gledajući fotografiju, pomisliš:
Čekaj malo… meni je zapravo baš dobro.

Ne savršeno.
Ne završeno.
Ne po planu.
Samo dobro❤️

I možda mi je baš to draže od onog života koji sam nekad tako uredno zamišljala.