Renaissance Hrvatska

uđe žena, govori gle me i skida kapu, nema kose, kaže ja sebi super izgledam i nisam ni ljuta ni gnjevna, kad mi naraste kosa opet ću je imati ovako kratko, pitam je jel ti se sad šta promijenilo u prioritetima, sve kaže, sad sam ja na prvom mjestu, kupuje poklončić kao znak pažnje i sebi omekšivač da joj miriši njezina roba
iza nje dolazi profa iz glazbene, ja bi onaj moj omkešivač i šta to slušamo, baš lijepo
šazamamo missa canonica
u zagrebu se odvija europski tjedan mobilnosti

uđe žena, već koliko dolazi postala je i prijateljica, pričamo o moru i kako si je priuštila noćenje u malom hotelu na moru, pa povežemo s pitanjem što je za tebe luksuz, njoj su bila 2 dana hotela, meni 2 dana nick cavea,
traži monoi miris pa istražujem što ima novo na tržištu
zagreb je u drugom tjednu škole, mi imamo najdivnijeg ravnatelja na svijetu koji kaže i kad si usred rata pripremaj se za mir, pripremi se kako ćeš se izmiriti s osobom koja baca bombe na tebe i tako stvara divne ljude
na play listi stara muzika, od 5.simfonije do ray charlesa

uđe žena pa muškarac za njom, komentira kako je žena morala ući jer nikad nije bila, i čitaju na izlogu pitanje što je za tebe luksuz?
muškarac govori za mene je vrijeme, a žena govori normalan muž ili žena
na zvučnicima kris kristofferson,
želje luksuza su se promijenile, čini mi se, fali nam vremena, sporosti i normalnosti
zagreb je na šalati ugostio kawasaki 3p i bilo je divno

uđe žena i govori sad kupujem poklone a onda ću opet za sebe, i onaj deterdžent što sam kupila rižin puder je divan, sad ga koristim samo za posteljinu i svoje haljine, tako mi dom napravi toplim
zagreb je pun ljudi, ušla je gospođa koja traži cure koje su prije tu bile i radile za smeg, pa pričamo o ženama koje su same u poslu i teško opstaju, bez podrške i kako su cure bile divne i dobivala je razne savjete od njih,
citira balaševića nek vam je zdravlja, slavlja i lavovskog srca

uđe žena i gleda klompe, sad ću samo razgledati pa ću doći..ma ne moram odmah kupiti
ponedjeljak, prvi dan škole, sve iznova s novim stanicama u tijelu, novim razmišljanjima
u subotu bare na šalati, blues u zraku i učenje prihvaćanja.

uđu žene, traže ono što sam im prošli put preporučila, pričamo o godinama koje donose stres, o nekoj promjeni što nas život traži, o ženskim bolestima koje sve više zahvaćaju žene, o radionicama mira, samo doći, bez punjenja glave stalno novim informacijama, o pražnjenju glave, sjedanju u svoje tijelo,
proizvod koji kupuju, bijela kreda, kako francuzi zovu blanc de meudon, kreda u prahu za čišćenje srebra, pisanje po staklu, pranje tava..
jednostavno, prirodno i cjenovno normalno
u zagrebu je veliki prosvjed, ljudi se pripremaju, kažu žurimo na prosvjed pa sljedeći put pijemo kavu.
na radiju hrvoje hitrec koji je dobio nagradu za prozu.

uđe žena i govori hej jel imaš onu moju svijeću i onaj moj sprej i usput isprobavamo novi brend,
ulazi za njom gospodin pa cijela ulica miriši po gumenim bombonima, koji vam je to miris i gospođa je slikala izlog pa otkad ste tu
dok miriši govori ovo me podsjeća na mog starog, bio je jednostavan za kupovinu, samo brut i dok priča pjevuši ravela koji svira u pozadini, kako bi bilo fora imati u izlogu klavir i svirača za pozadinu francuskog dućana

a jel se i vama svidio film
ušla sam zbog natpisa ljeto kad sam naučila letjeti, a više nema ništa za kupiti za ljeto, a ja sad idem na more i treba mi pareo
e ima, divne tkanine khange iz tanzanije sa porukom na svahili jeziku, može biti i marama i stolnjak i pareo i nosiljka za djecu..
zagreb težak i sparan, na hrt 3 radio carmen